Jutrarnja kava još nije stigla djelovati, a mozak već radi kao da kasni na rok za predaju važnog projekta. Sjetimo se svega što “moramo”: posao, računi, poruke, ručak, vježba, dijeta, disanje (ako ostane vremena). Tijelo se još nije ni razbudilo,k a već mu fali samo pet minuta mira. Zvuči poznato? Većina nas danas živi tako da um ima potpuno popunjen dnevni raspored, a tijelo – ugovor na određeno vrijeme. Radimo, mislimo, planiramo, ali negdje usput zaboravimo da nije um taj koji nosi život, nego tijelo koje ga osjeća. Jer tijelo nije dodatak našoj svijesti – ono jest njezin temelj. Kad ignoriramo svoje tijelo, ono ne odustaje već se počinje buniti i govoriti glasnije: kroz vidljivu napetost, nesanicu, poremećajem probave ili mišićima koji se stežu i šapuću „uspori“.
Um koji ne staje i tijelo koje odustaje
Dugo smo vjerovali da je mentalno zdravlje stvar “pozitivnog razmišljanja”, no u stvarnosti, ono počinje puno dublje – u autonomnom živčanom sustavu koji ne zna ništa o motivacijskim citatima, i komunicira kroz razno razne signale. Kad predugo živimo u napetosti i “bori se ili bježi” modu, naše tijelo više ne zna kako se opustiti. Puls postaje ubrzan, probava se usporava, a glava je prepuna uznemirujućih misli. I tako svakodnevno prelazimo vlastitu crtu tolerancije, potiskujući stvarne potrebe, s osmijehom na licu i podočnjacima ispod očiju.
“Tijelo pamti ono što um zaboravi.” — dr. Bessel van der Kolk Tijelo nije slabije od uma – ono je samo mudrije i jasnije komunicira. Stresni parametri ga tjeraju da govori sve jasnije, dok ga mi pokušavamo ušutkati dodatnom kavom, preuzimanjem novih obaveza i povremenim farmakoterapijom koja će zatomiti simptom boli koji je najbolje moguće upozorenje da zastanemo i usluškujemo što nam tijelo poručuje.
Kad emocije progovore kroz fiziologiju
Znanost je odavno potvrdila ono što su drevne kulture odavno znale – emocije nisu u glavi, nego u tijelu. Svaka od njih ima svoj fiziološki potpis: strah ubrzava rad srca, tuga spušta tonus tijela i „sjeda” na naša pluća” dok ih radost aktivira i širi zajedno za dozom serotonina koja se prirodno povisuje kroz pozitivne emocije. Neizražene emocije se ne gase, ali mijenjaju naš kemijski sastav. Ponekad postanu glavobolja, napet želudac, kronični umor ili osjećaj težine bez razloga. “Ako ne poslušaš šapat tijela, ono će morati viknuti.” — drevna taoistička mudrost Tijelo nije mjesto kazne, nego mjesto koje ti otvara prostor učenja. Ono nam svakodnevno pokazuje gdje se nalazimo u svojim odnosima, emocijama i sami sa sobom.
Znanost o ravnoteži (ili kako vagus sve povezuje)
U središtu našeg zdravlja nalazi se jedan tihi heroj – vagusni živac. On povezuje mozak, srce, crijeva i glas. Kad smo mirni, disanje je dublje, probava radi, a srce kuca ritmično. Kad smo napeti, sve to staje – jer tijelo vjeruje da je u opasnosti. Ravnoteža se zato ne pronalazi u mislima, nego u ritmu između aktivacije i smirenja. Ne trebamo biti “zen” svaki dan – dovoljno je naučiti kako se vratiti sebi kad se pogubimo u dnevnom ritmu.
Pokušajte provoditi pet svakodnevnih malih koraka za pomirenje uma i tijela
-
Udahnite svjesno prije svake reakcije. Tri svjesna daha mogu promijeniti biokemiju živčanog sustava.
-
5 minuta tišine svakog jutra. Nije luksuz, nego emocionalna higijena.
-
Jedan obrok dnevno koji ćete konzumirati u potpunom miru. Crijeva imaju vlastiti živčani sustav – zaslužuju našu pažnju.
-
Voda kao reset. Dok pijete, promatrajte dah. Tijelo se smiruje, mozak dobiva signal sigurnosti.
-
Zahvalite svom tijelu prije sna. Ono vas je nosilo cijeli dan. Iako ga često kritiziramo, ono nikad ne odustaje od nas.
Zdravlje kao odnos, ne kao zadatak
Mentalno zdravlje nije projekt koji se “odrađuje”, nego odnos koji gradimo sami sa sobom. To je svakodnevna komunikacija između uma i tijela – između onoga što mislimo i onoga što istinski osjećamo.
„Ne trebamo uvijek biti smireni. Dovoljno je biti svjesno prisutan, jer zdravlje nije odsutnost boli – nego prisustvo svijesti. Zato budi nježan prema sebi jer Ti si dom u kojem tvoje tijelo i duša žive zajedno.” — Centar psihologije
Kad um i tijelo sjednu za isti stol, život postane tiši, ali dublji. Ne zato što nestane stres, nego zato što naučimo plesati s njim.I tada shvatimo – mir nije nagrada, nego prirodno stanje kad prestanemo juriti sami sebe.
— Nensi Friszl Zečević, mag.psych.
Jos iz bloga
NA PANDEMIJSKOJ LISTI, SVI SMO ISTI – Najveće pandemije kroz povijest
Od kuge i boginja do COVID-19 — povijest pandemija koje su mijenjale svijet i podsjetnik koliko je čovječanstvo krhko pred bolešću.
NA PANDEMIJSKOJ LISTI, SVI SMO ISTI – Činjenice, istina ili laž ?
Kroz povijest su pandemije oblikovale društvo i ljudsku percepciju bolesti. Danas, više nego ikad, suočavamo se s izazovom dezinformacija i statistike koja ne govori cijelu istinu.
ŠTO JE VIRUS?
Što su virusi i kako se šire? Kako medicina i imunologija pristupaju njihovom suzbijanju, te zašto je važno ujediniti brigu o tijelu i duhu u očuvanju zdravlja.