Što se događa kad tijelo drhti, a misli stanu?

Strah je jedan od naših najstarijih i najvažnijih mehanizama preživljavanja.Evolucijski gledano, zahvaljujući strahu smo – preživjeli.Bez njega, naši preci ne bi se sklanjali od divljih zvijeri, grmljavine, zmije ili drugih neprijatelja. No, današnji strahovi rijetko dolaze iz džungle i stvarne ugroze da smo životno ugroženi. Strahove u novije doba pokreću misli, sjećanja, predosjećaji i emocije koje naš mozak ne razlikuje od stvarne prijetnje. Za mozak, opasnost je opasnost i ne vidi razliku da li sep red nim nalazi tigar ili je primio poruku od šefa koja s “Moramo razgovarati ..”.

Kako mozak stvara strah

U trenutku kada mozak registrira prijetnju ili samo misao koja djeluje kao prijetnja, aktivira se amigdala – mala, ali moćna struktura u limbičkom sustavu. Ona je naš unutarnji alarm koji ne čeka da situaciju “razumijemo”već nas spontano spašava odgovarajući na impulse koje joj šaljemo. Ona ne razmišlja, spontana je, ne uvjerava nas niti ne analizira. Jednostavno postoji.

Naša amigdala u samo jednoj milisekundi:

  • pošalje signal nadbubrežnim žlijezdama da luče adrenalin i kortizol,
  • srce ubrzava,
  • disanje postaje kratko i plitko,
  • krv se povlači iz trbuha u mišiće,
  • a probava i imunološki sustav se privremeno “isključuju”.

To je klasična “bori se, bježi ili se ukoči” reakcija. Ona je stara koliko i ljudska vrsta – i u fizičkom smislu, potpuno logična.

Zašto se u strahu „gasimo” umjesto da mislimo

U trenutku aktivacije amigdale, mozak isključuje svoj najviši centar – prefrontalni korteks. To je dio koji planira, analizira i smiruje. Drugim riječima, logika gubi signal, a instinkt preuzima.

To objašnjava zašto:

  • ne možemo donositi odluke,
  • ne znamo što želimo,
  • ne možemo izgovoriti rečenicu,
  • ili se osjećamo “odsječeno od sebe”.

To stanje zovemo paraliza misli. Nije psihički poremećaj, nego neurofiziološki odgovor na stres. Mozak štedi energiju i preusmjerava sve resurse na preživljavanje.

Kad je amigdala aktivna, razum pauzira. — Centar psihologije

Zašto tijelo drhti

Drhtanje je zapravo znak oporavka, a ne pogoršanja. Kada je adrenalin već u krvotoku, a tijelo ne dobije priliku da fizički reagira (npr. bježanjem), energija mora nekako izaći. Zato nastaje tremor – spontano otpuštanje mišićne napetosti.

Životinje u prirodi to rade instinktivno: nakon što prežive stres, tresu se i dišu duboko dok se živčani sustav ne resetira. Mi, ljudi, pokušavamo to “zaustaviti”, misleći da gubimo kontrolu. Ali u stvarnosti – tijelo upravo tada vraća kontrolu.

Zašto se strah pojača mislima

Kad tijelo reagira, mozak traži objašnjenje. I ako ga ne nađe, počne stvarati priču. To je trenutak kad fiziološki signal postaje anksioznost. Misao “Nešto nije u redu” aktivira novi val adrenalina, koji potvrđuje osjećaj straha – i krug se zatvara.

To je biološka petlja: tijelo reagira - um traži razlog - misao pojača reakciju - tijelo reagira jače. Sve dok ne prekinemo taj krug – strah se hrani našim mislila.

Kako tijelu vratiti osjećaj sigurnosti?

Kada shvatimo da strah nije neprijatelj, već pretjerano aktiviran zaštitni sustav, već tada počinjemo ozdravljati. Cilj nije “izbaciti” strah, nego naučiti kako ga regulirati. A to se ne postiže mislima koje su negativne– nego tijelom.

Što może pomoći:

Dah kao lijek

Disanje nije samo mehanički proces. Ono izravno komunicira s vagusnim živcem – dijelom parasimpatičkog sustava koji vraća tijelo u mir. Udahnite kroz nos 4 sekunde, izdahnite 6. Dulji izdah = daje mózgu signal sigurnosti.

Koristi tijelo kao sidro

Kad strah krene, pozornost usmjerite na stopala, tlo, težinu tijela. Fokus vraća svijest u sadašnji trenutak – jedino mjesto gdje tijelo zna da ste sigurni.

Imenuj strah

Osvjesti: “Ovo je strah” to je emocija, nije tvoja slabost. To je neurološki čin – imenujući emociju, aktiviramo korteks i gasimo amigdalu.

Mali pokret, velika promjena

Ispružite ruke, protresite ramena, prošetajte. Pokret fizički sagorijeva adrenalin i resetira sustav.

Ne borite se, nego promatrajte

Strah ne voli pažnju, ali voli otpor. Kad ga promatramo bez borbe, gubi intenzitet. Kao val koji gubi snagu kad ga ne pokušavamo zaustaviti.

Kad tijelo i um ponovno surađuju

Strah ne moramo pobijediti da bismo bili mirni. Mir dolazi kad razumijemo što se u nama događa – kad tijelu damo dozvolu da radi svoj posao, ali i podsjetimo ga da je opasnost prošla. Tada se disanje produbljuje, misli se vraćaju, a srce usporava.

Mozak ponovno aktivira racionalni dio i počinje graditi osjećaj sigurnosti.

„Tijelo ne treba tretirati da bude savršeno u bilo kojem smislu. Kada tijelo zna da je sigurno, um se vraća kući.” — Centar psihologije

Strah nije znak slabosti, nego znak životnog procesa. Ako postane prečest gost, potrebno je naučiti kako ga dočekati – bez borbe, s razumijevanjem. Jer svaka emocija koja je priznata, prestaje biti prijetnja.

— Nensi Friszl Zečević, mag.psych.

Još iz bloga

Anksioznost kao stanje pripravnosti

Anksioznost nije slabost, nego stanje stalne pripravnosti uma i tijela. Otkrij zašto nas mozak drži u ‘modu preživljavanja’ i kako ponovno pronaći mir bez potrebe za kontrolom.

ULOGA SAMOPOUZDANJA U MENTALNOM ZDRAVLJU

Samopouzdanje nije urođena osobina, već vještina koju gradimo i njegujemo. Otkrij kako jačanje vjere u sebe postaje temelj mentalnog zdravlja, otpornosti i unutarnjeg mira.

UMIJEĆE OPRAŠTANJA

Opraštanje nije slabost, već čin unutarnje snage i zrelosti. Otkrij kako znanost, vjera i psihologija zajedno pokazuju da oprost ne mijenja prošlost — nego naš mir u sadašnjosti.