Zašto žene plaću više od muškaraca ?

Žene i njihove reakcije na emocionalna uzbuđenja su gotovo pa stereotipno povezane sa plakanjem. Da li je to do odgoja ili smo samo emocionalno osjetljivije ? Kada razmišljam o temi plakanja i podijeli spolova, ne tražim statističke podatke niti su mi potrebna dodatna istraživanja da bi svoje misli većim dijelom usmjerila prema nježnijim spolu.

Redovno susrećem i muškarce koji plaću, one kojima se samo zasuzi oko, ali i one koji jecaju i pri tome ostaju bez daha. Hvala Bogu da i oni počinju shvaćati da je prihvatljivo pokazati svoje osjećaje. Još bi ih samo trebale naučiti da se zbog toga ne moraju ispričavati, niti sramiti, niti sakrivati. Muškarci uglavnom plaću iz osobnih razloga, dok su žene u tome kreativnije. Žene plaću zbog tužnih sadržaja u knjizi, a jednako ih može rasplakati film, uspomene, ispraćaj dragih osoba, svađa, umor, briga za druge, strah, nagla promjena plana, a ništa manje ne plaču zbog lijepih trenutaka kao što su rođenje, vjenčanje, krštenje, dolazak drage osobe, lijepa vijest, dar koji ne očekuju ili neka druga, iznenadna situacija koja izaziva spontanu radost. Koliko ste puta plakale bez razloga ? Ponekad (čak) i samo da bi manipulirali tuđim osjećajima. Skloni smo potiskivati razne emocije pa nam iznenadni ili očekivani, poznati podražaj dobro dođe da se malo ispraznimo.

A sada ću pokušati ponuditi i konkretniji odgovor na naslov sa početka teksta … Zašto žene plaću više od muškaraca ? U biološkom smislu, žene imaju manje suzne kanaliće od muškaraca, što znači da je u muškim kanalima više mjesta za pohranu suza i manja je vjerojatnost za njihovo prolijevanje izvan oka. Znači li to da muškarci plaču u sebi ? O.K., to je tema za neki drugi blog. Ženski hormoni također igraju veliku ulogu u plaću, posebno hormon prolaktin za koji se vjeruje da potiče plač. Odrasle žene imaju gotovo 50 % višu razinu hormona prolaktina od prosječnog muškarca. Proizvodi ga hipofiza i snažno je povezan sa emocijama. Nekada i sa onima za koje nismo niti znali da ih imamo. U hormonalnom smislu, muškarcima je dodijeljena viša doza testosterona, što je još jedan od konkretnih razloga zašto muškarci plaču manje. Testosteron utječe na (ne)proizvodnju suza, vjeruje se da on inhibira plač, stoga se nerijetko dogodi da svoje očeve ili djedove, koji su kroz život prolazili suzdržano i emocionalno gotovo nedostupno, u starijoj dobi vidimo suznih očiju po prvi puta u svom životu. Razlog ? Testosteron im je malo „popustio“. Studija dr. Williama H. ​​Freya otkrila je da dječaci i djevojčice do dobi od oko dvanaest godina jednakom učestalošću plaču. Do osamnaest godina djevojčice su plakale u prosjeku četiri puta više od dječaka. Vjerujem da tako ostaje sve dok se hormoni ponovno ne počinju preslagivati u svojoj zreloj fazi, kada i jednima i drugima počinje slabiti njihova moć.

Moja poruka malobrojnim muškarcima koji čitaju moje blogove; Jedna od najvećih grešaka koju radite je pretpostavka da vaša sestra, majka, žena, kćer ili prijateljica plače – zato što je tužna. Žene u većini slučajeva plaču kada se osjećaju bespomoćno, kada su ljute, frustrirane, umorne, osjetljive ili usamljene. Kada su tužne, onda pretjerano jedu ili se izgladnjuju, ljute se i traže pomoć ili se zatvore u svoja četiri zida. Moguće i zbog sklonosti prodiranja u trenutke koji su u njima već ranije, izazivali snažne emocije. Iz navike, uvijek nanovo proživljavaju proživljeno i teško se odvajaju od svoje prošlosti. Nije nam nepoznat izraz kako tuga zatupljuje. Ostavlja nas nemoćnim da se emocionalno izrazimo. Kada je tako, sugeriram da dozvolite prolaktinu da se oslobodi i ispere iz vas sve ono što je zaglavljeno i što vas muči.

Plač je za mnoge žene prvi korak da se osjećaju bolje.

Suze su univerzalni signal da trebamo pomoć. Ponekad ćemo njima prizvati prave ljude, a nekada otjerati od sebe one koji to nisu. Suze su božanstvena, mokra, tjelesna senzacija koje mogu iscrpiti tijelo, ali i u njemu osloboditi prostor za nove, pozitivne emocije.

Nensi Friszl Zečević, mag.psych.

Strah do kosti

Strah do kosti

Mnogi misle da je moguće emocije pretočiti u riječi, mnogi to i pokušavaju služeći se riječima, ali riječ i osjećaj ne stanjuju u istoj ladici. Nema istu snagu čak ni ljubav majke prema djetetu i način na koji dijete voli svoju majku, moj strah nije jednak susjedovom...

read more
GLEDAJ ME U OČI

GLEDAJ ME U OČI

Ako je istina da je ljubav slijepa, zašto su oči toliko važne u odnosima ? Kontakt očima je prva stepenica koja otvara vrata svih odnosa. Sjećamo se prvog pogleda, češće nego prvog poljupca. Pogled prodire duboko, zavodi, osvaja, odgaja, poziva ili odbija. Oči imaju...

read more