Psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti psihogenog podrijetla čiji se simptomi očituju na organima i mijenjaju njihovu ulogu, stvarajući najprije reverzibilne a zatim i ireverzibilne promjene.
Da li ste svjesni da su psihosomatske bolesti, uglavnom uvjetovane emocionalnim smetnjama ?
Poznato je da određena emocionalna stanja mogu uzrokovati promjene funkcije organa, nakon čega nastaju tjelesne promjene koje su samo popratni simptomi emocija. Psihički događaji, posebno stresni se upliću u tjelesna zbivanja i mogu prouzrokovati bolesna tjelesna stanja.
Sve više se tjelesni simptomi i nevezano za psihosomatska oboljenja povezuju s izravnim reakcijama na emocije, primjerice drhtanje zbog straha ili ljutnje, crvenjenje zbog stida. U psihosomatskim bolestima tjelesni simptomi mogu biti i neizravan rezultat emocija; emocije traže izlaz zaobilaznim i kompliciranim putem do organa.
Uzrok prenadraženosti određenog dijela autonomnog živčanog sustava posljedica je određenih emocija i osjećaja, moguće i trauma koje smo usvojili od prvih dana života, a koji se mogu aktivirati u bilo kojoj frustrirajućoj situaciji. Psihosomatskim bolestima, dakle, možemo nazvati tjelesne bolesti u čijem je nastanku važnu ulogu odigrao psihogeni čimbenik.
Stres je termin koji označava različite vrste životnog iskustva i emocija, kao i tjelesne reakcije na njih.
Ponekad, mada rjeđe, reakcija na stres može voditi boljoj prilagodbi (adaptaciji) organizma ili, pak na žalost češće, u pogrešnu prilagodbu (maladaptaciju) i bolest. U oba slučaja dolazi do promjena u mozgu, tjelesnim funkcijama, raspoloženju i ponašanju. Kad stres ima negativne posljedice, govorimo o distresu, a pozitivni stres ili eustres sa sobom nosi pozitivna uzbuđenja te omogućuje rast i razvoj kroz prilagodbu na nove zahtjeve i uvjete okoline.
Stres je prijetnja; tjelesnoj – duševnoj – socijalnoj i duhovnog ravnoteži, a stresna situacija je svaka situacija koja zahtijeva prilagodbu organizma na stresan podražaj.
Kada se osoba nalazi u kontinuiranom periodu stresa, može doći do iscrpljenja organizma i razvoja bolesti jer organizam postaje neotporan, te otvara put tjelesnoj slabosti i duševnim poremećajima.
Pojačane stresne reakcije ne dovode se u vezu samo sa psihosomatskim oboljenjima već se nerijetko dovode u vezu s nastankom povišenoga krvnog tlaka (arterijske hipertenzije), srčanog udara (infarkta miokarda), kardiovaskularnih bolesti ili želučanog vrijeda (ulcus ventriculi), nekih vrsta tumora, tuberkuloze, virusnih infekcija – zbog oslabljenog stresnog odgovora dolazi zbog poremećaja imunološkog sustava, a on na žalost pogoduje razvoju kroničnih upalnih bolesti. Kad je organizam izložen negativnom stresu, učinci se mogu očitovati na manje-više svim organskim sustavima. Simptomi intenzivnog stresa na tjelesnom nivou uglavnom uključuju brzo kucanje srca, znojne dlanove i nervoze u trbuhu. Neka istraživanja dokazuju da dugotrajan stres stimulira porast proteina koji mogu uzrokovati Alzheimerovu bolest, a to može voditi ka gubitku pamćenja. Osobe pod svjesnim pritiskom, svjesne negativnih posljedica svog trenutnog stanja, izlaz pokušavaju pronaći u sredstvima za smirenje, cigaretama i alkoholu, ali ukoliko ne uspostave neophodno potrebnu mjeru, u želji da zaštite svoje tijelo – osiguravaju mu dodatna organska oštećenja.
No vratimo se psihosomatskim bolestima. Često klijenti postave pitanje, da li svaka osoba s emocionalnim teškoćama može razviti psihosomatsku bolest ? Naravno, to ovisi o nizu drugih čimbenika, kao što su naslijeđene osobine, stresogeni momenti u životu, potpora okoline, kulturalna obilježja i sl., ali ne možemo zanemariti činjenicu da dugotrajan stres zaista može biti uzrok nastanku psihosomatskih bolesti, dok sa druge strane kratkotrajan stres, pa čak i ako je snažan, ne bi trebao izazivati njen nastanak. Razlog tome je što oštećenje organa i pojavi simptoma bolesti prethodi dugotrajna prenadraženost autonomnog živčanog sustava.. Klasični psihoanalitičari smatraju da svaki oboljeli organ ima određenu simboliku, tj. drugu poruku. Za osobe s psihosomatskim bolestima kaže se da imaju teškoće u izražavanju svojih emocija, da rijetko maštaju i da imaju osebujan način kako uspostavljaju odnose s drugim ljudima.
U medicini, pojam psihosomatskih bolesti nije novost, jednako kao i znanje o utjecaju i važnoj ulozi u očuvanju tjelesnog zdravlja, koje negativni stres polagano ali sigurno ugrožava.
Odgovornost za svoje zdravlje ne možemo niti smijemo prepustiti institucijama. Liječnici saniraju štetu kojoj smo “kumovali”, a na nama je da pronađemo put koji će nam osigurati mentalno zdravlje i duševni mir.
