PSIHOSOCIJALNI ASPEKT PRETILOSTI

Psihosocijalni uzroci koji djelomično odgovorni za visoki postotak pretilih osoba na globalnom nivou su, osim društvenog statusa pojedinca i sjedilački način života i utjecaj medija, pretilost roditelja te naučeni stil hranjenja, kao i nedovoljno znanje i posljedicama konzumiranja „loše“ hrane.

Predrasude prema pretilima usvajaju se vrlo rano pa tako već djeca u dobi od šest godina siluetu pretiloga djeteta opisuju riječima “lijen, prljav, glup, lažljivac i ružan” (Staffieri, 1967).

Pretile osobe imaju nižu kvalitetu socijalnih odnosa, i to počevši od primarne obitelji, prijatelja, partnera, pa sve do javnosti i društvene zajednice u cjelini. Gotovo da ne postoji skupina i područje koje na svoj način ne izražava negativan stav prema pretiloj osobi.

Stigmatizirana se osoba percipira kao različita u odnosu na normativna očekivanja zbog posjedovanja jedne ili više nepoželjnih osobina koje dovode do njezina obezvrjeđivanja ili devijantnoga identiteta u nekom socijalnom kontekstu(Dovidioisur.2000).

Osobe prekomjerne tjelesne težine i pretile osobe vrlo se često suočavaju sa stigmatizacijom koja pogađa gotovo sva područja njihova funkcioniranja.

Izvješćuju o diskriminaciji na poslu, socijalnom isključivanju, iskorištavanju od strane industrije dijeta i mršavljenja, uskraćivanju zdravstvenih pogodnosti, lošijoj ponudi odjeće, podcjenjivanju liječnika te o javnom ismijavanju (Rand i MacGregor, 1990)

Osjećaj srama i straha od loše percepcije drugih kod pretilih osoba često je jači od osjećaja o potrebi poboljšanja vlastitog zdravlja. Taj strah se prenosi na svakodnevne situacije gdje su okruženi osobama dobre tjelesne forme, stoga percepcija o zdravlju kod pretilih osoba često biva zamućena njihovim negativnim osjećajima prema poduzimanju konkretnih koraka da riješe problem s težinom. Dakle, u većini slučajeva, pretile osobe su svjesne potrebe da bi svoju tjelesnu težinu morale regulirati i shvaćaju posljedice koje debljina ostavlja na njihovo zdravlje, ali su blokirani osjećajem stida i svjesnosti o mišljenju drugih o njima samima, koje smatraju negativnim, tako da svako izlaganje novim pristupima (npr. vježbanje u okruženju onih koji će me osuđivati), stavlja nove otpore da se osoba suoči sa svojim problemom i krene u borbu sa samim sobom. U takvim situacijama, najvažnija je pozitivna i afirmativna atmosfera u obiteljskom okruženju, odlučnost u promjeni dosadašnjeg načina prehrane i tjelesne aktivnosti i svjesnost da jedino odlučnost i spremnost na promjenu može donijeti željeni rezultat.

PROMJENE KOJE JE NUŽNO POTAKNUTI U STILU ŽIVOTA PRETILE OSOBE ?

  • uskladiti kalorijski unos koji ne smije biti veći od potrebnog / potrošenog
  • zamijeniti sjedilački način života za aktivnijim (znanstvena istraživanja su pokazala da i nekoliko sati sjedenja usporava potrošnju masti. Samo 2 minute hodanja svakih sat vremena će biti dovoljno da tijelo i dalje učinkovito sagorijeva masti, a dnevno ćete potrošiti 59 kalorija više. Osobama koje dane provode sjedeći pred računalom stručnjaci preporučuju da si na monitor stave podsjetnik na šetanje svakih sat vremena. Svakodnevno bismo trebali napraviti 10000 koraka. Iako to zvuči puno i nedostižno, vrlo lako ćete to postići ako ćete šetati dok pričate na telefon, lift zamijeniti stepenicama ili trčati na mjestu dok gledate televizor.
  • potpuno izbaciti visokokaloričnu hranu tzv „fast food“
  • smanjiti utjecaj medija (godišnje pogledamo oko 10000 reklama od kojih se 95 % odnosi na fast food, slatkiše, grickalice i slatke sokove
  • izbaciti iz prehrane rafinirani šečer
  • unosite dostatnu količinu vode ( voda je važna kada je mršavljenje u pitanju. Pomaže u kontroli apetita pa je manja vjerojatnost da dolazi do prejedanja. No, to nije sve. Naime, kada ste dehidrirali, vaši bubrezi ne mogu normalno funkcionirati, stoga tijelo dodatno napreže jetru. I dok jetra prekomjerno radi, masti koje unosite se neće razgraditi, već će se pohraniti. Također trebate znati da, ako povećate unos vlakana, također trebate povećati unos vode. Količinu vlakana povećavajte postupno, a isto trebate raditi i s vodom. U protivnom ćete, umjesto da potaknete rad probave, uzrokovati konstipaciju.
  • Unosite proteine. Brojna istraživanja su dokazala da povećani unos proteina pospješuje mršavljenje. Proteini brzo stvaraju osjećaj sitosti koji traje duže. Također potiču izgradnju mišića, a potrošnju masti. Vaše tijelo treba uložiti veći napor da bi razgradilo proteine, u odnosu na ugljikohidrate ili masti. Preporučeni dnevni unos proteina ovisi o vašoj težini, ali većina osoba treba unositi od 40 do 80 grama proteina dnevno. Odlični izvori su jogurt, jaja, puretina, piletina, riba ili grah. Za međuobrok odaberite bademe koji će zadovoljiti žudnju za grickalicama, a istovremeno će vas održavati sitima.
  • reducirati stresne situacije (Hormon stresa, kortizol, pospješuje apetit, ali i žudnju za ugljikohidratima. Čak i ako ne osjećate žudnju za ugljikohidratima, vaše tijelo će veću količinu masti pohranjivati, umjesto da ju iskoristi kao izvor energije. Istraživanja su pokazala da kronični stres povećava rizik od nakupljanja masti na području abdomena, što je najgore za vaše zdravlje. Naime, prekomjerna razina masti na području abdomena povećava rizik od nastanka dijabetesa tipa 2, bolesti srca i krvožilnog sustava, srčanog i moždanog udara.

Poznate su predrasude da odrasle osobe, čak i kod zdravstvenih djelatnika i drugih stručnjaka: atraktivnost, kompetencija i inteligencija povezuju se sa mršavosti (March i sur. 1989)

OPĆE SMJERNICE ZA REDUCIRANJE PREKOMJERNE TEŽINE

U današnje vrijeme sve se više nude razni pristupi u borbi s prekomjernom tjelesnom težinom, ali činjenice potvrđuju da postoji visok postotak neuspješnosti programa za mršavljenje. Brojni su dokaze koji upućuju da se pretile osobe bore protiv biološkog mehanizma koji radi protiv svjesnih napora kontrole tjelesne težine. Radi se i na promjeni socijalnih uvjeta, tvrdeći da je prekomjerna težina prirodno stanje. Činjenica je da je trenutni kulturološki trend koji zastupa ekstremnu mršavost u žena uzrokovao iskrivljene nazore o izgledu ljudskoga tijela i stvorio ideal koji nitko ne može i ne bi trebao slijediti. Gojaznost je postala drugo “ja” anoreksije i već je epidemijska pojava s obzirom na prekomjernu raspoloživost hrane, velike trgovačke centre i male metaboličke prohtjeve naše slabo pokretnog tijela. Ekstremna težina – neovisno o tome da li je ona prevelika ili premala – nije zdrava, niti je normalno stanje. Kretanje, metode rješavanja problema i podrška okoline predstavljaju važne preduvjete za uspješnost programa mršavljenja. Ipak, mršavljenje ne bi smjelo biti jedinim ili prvenstvenim ciljem u brizi o zdravlju.

Neki stručnjaci vjeruju da nije težina ta koja uzrokuje oboljenja povezana s gojaznošću, nego nezdrava hrana i nedovoljno kretanje. Ukazuju na jednu studiju u kojoj su gojazni ispitanici počeli redovito vježbati i uzimati dosta voća, povrća, integralne žitarice i malo masnoće. Nakon samo tri tjedna indikatori srčanog oboljenja (kolesterol i trigliceridi, krvni tlak i inzulin) su se poboljšali, premda je prosječni gubitak na težini bio ispod pet posto. Druga istraživanja također su utvrdila poboljšanje zdravstvenog stanja, uz težinsko smanjenje od samo pet do deset posto.

Svatko tko se premalo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj skupini. Nedovoljno kretanje i gojaznost su čvrsto povezani. Premalo kretanja doprinosi većoj tjelesnoj težini, a gojaznost otežava kretanje. Svjetska zdravstvena organizacija tretira gojaznost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem, jer sve više zemalja prihvaća zapadnjačke navike. Važno je napomenuti da unatoč činjenici da je gojaznost (BMI preko 30) nesumnjivo opasna, još uvijek nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan za one koji su inače zdravi i nisu rizična skupina za razvoj dijabetesa, srčanog oboljenja ili karcinoma. Kod muškaraca BMI ima tendenciju povećanja sve do 50. godine života, nakon čega opada. U žena se težina povećava sve do dobi od 70 godina, a zatim se ujednačuje. Dobivanje na težini neminovno je sa starenjem, a postupno dobivanje oko 5 kilograma na normalnu težinu nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kg.

 

MOŽDANA REGULACIJA METABOLIZMA

Tjelesnu težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa. Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice. Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju.

UTJECAJ NA PREHRANU UNUTAR OBITELJI

Unutar obiteljskog okruženja, postoji najveća mogućnost utjecaja na razvijanje prehrambenih navika. Socijalni status i educiranost određuje dostupnost i sklonost određenoj hrani, a i modelira se ponašanje vezano za prehranu.

Obitelj određuje stil hranjenja, trajanje i veličinu obroka te socijalnu interakciju za obiteljskim stolom. Posebno je važno postaviti granice u prehrani vezano na količinu i kvalitetu. Hrana nam ne smije služiti za utjehu niti za smirivanje.  Nedostatak znanja o prehrani važan je faktor u nastanku

i održavanju pretilosti. Uglavnom nam nedostaje znanje o ukupnom unosu kalorija i masti. Da bi bili u mogućnosti pratiti prehrambene navike, potrebno je identificirati visoko kaloričnu hranu i razumjeti dugoročne rizike pretilosti. Isto tako, važno je naglasiti da osim znanja (koje ne podrazumijeva da će se ono i primjenjivati), potrebna je i svijest i volja da zdrave prehrambene navike postanu dio naše svakodnevnice.

Prehrana je važan čimbenik koji pridonosi kvaliteti života. Odluke o nezdravim dijetama u kombinaciji s pušenjem, manjak tjelovježbe i prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića važni su preduvjeti za razvoj bolesti, a nezadovoljstvo fizičkim izgledom može dovesti do stanja anksioznosti, depresije i nedovoljne socijalne aktivnosti. „Biti drugačiji“ podržava osjećaj nepripadnosti, ljutnje, osuđivanja i agresivnog ponašanja, zato fokusiranje na promjene koje donosi promjena pristupa hrani i tijelu, donosi mnogostruke koristi na svim područjima životnog djelovanja..

PSIHOSOCIJALNE POSLJEDICE PRETILOSTI

Pretilost utječe na kvalitetu života i funkcioniranje u različitim područjima (Erickson i sur. 2000)

Istraživanja upućuju na nedostatak socijalnih kompetencija u odnosu na zdravu djecu (Braet i sur. 1997)

O pretiloj djeci razvijaju se predrasude i ona su podložna socijalnoj diskriminaciji negativni stereotipi od ranog djetinjstva:

Pretila djeca već u dobi od 3 do 5 god smatraju da imaju manje prijatelja, da su manje sposobni i da ih roditelji manje vole (Puhl i sur. 2001)

Vršnjaci ih procjenjuju kao djecu koja im se najmanje sviđaju, misle da su debela zbog pretjeranog jedenja, da su lijena, glupa, prljava, neiskrena i pokvarena, te da bi mogli smršaviti kad bi to željeli (Jelialian i sur. 2003)

90% pretile djece je uvjereno da bi zadirkivanje i zlostavljanje vršnjaka prestalo kada bi smršavili, a 58% smatra da bi imali više prijatelja (Schwartz i sur. 2003)

Pretile osobe imaju manju vjerojatnost razvijanja socijalne kompetentnosti, sniženo im je samopoštovanje u odnosu na vršnjake, osjećaju krivnju i sram zbog debljine, o sebi stvaraju lošu sliku, ne vole sebe ni svoje tijelo, osjećaju se odgovorno za svoje stanje, izbjegavaju događanja i socijalne kontakte.

Kod pretilih osoba postoji veći postotak depresivnih stanja, anksioznosti i stresa, te više poteškoća u tjelesnom zdravlju i socijalnom funkcioniranju

PSIHOLOŠKI PRISTUP PODRŠKE PRETILNIM OSOBAMA KOGNITIVNO-BIHEVIORALNOM TERAPIJOM

Cilj ove terapije je promjena dnevnih navika jedenja, što je korisno u prevenciji recidiva nakon početnog mršavljenja. Pacijent u početku vodi dnevnik o svim aktivnostima koje se odnose na ishranu, uključujući doba dana, dužinu trajanja obroka, emotivna stanja, društvo i, naravno, vrstu i količinu pojedene hrane. Terapeut i bolesnik zajedno pregledavaju ovaj dnevnik kako bi utvrdili realne ciljeve i uzorke koje pacijent može promijeniti. Na primjer, ako je normalno jesti gledajući TV program, tada se pacijentu može savjetovati da jede u drugoj prostoriji. Dobre navike jedenja potiču se nagradom – drugim zadovoljstvima koja nadomješćuju konzumiranje prekomjernog broja kalorija i navike nekretanja. Biheviorističko liječenje dokazalo se korisnim posebno kod onih s prejakom reakcijom na okus, miris i pojavu hrane.

ŠTO JE VIRUS ?

ŠTO JE VIRUS ?

U MSD priručniku sam pronašla definiciju virusa koja objašnjava da je virus mali zarazni organizam – mnogo manji od gljivice ili bakterije – koji se jedino razmnožava u živoj stanici. Virus se pričvrsti uz stanicu, često na posebnu vrstu stanice. Kada se jednom nađe u...

read more