Nema te osobe koja u posljednjim tjednima, na direktan ili indirektan način, nije doživjela određenu promjenu u odnosu na svoju dotadašnju svakodnevnicu. U tijela nam se uvlače nepoznati osjećaji, a moguće je da su nemoć i strah, na površinu istisnuli i neke stare, duboko potisnute emocije.
Anksioznost koja nas obuzima je prirodan odgovor na nepoznato. I uz cijeli niz stručnjaka kojima je zadatak pomoći masi da razumije što nam se to dešava, mnogo je nepoznanica na koje još uvijek ne postoje odgovori. Špekulira se i koristi statistika, kako bi se predvidio tijek događaja. Ovo je situacija u kojoj ništa nije crno i ništa nije bijelo. Bezbroj je tonova na istoj paleti.
Ono na što mi možemo utjecati i što je pod našom kontrolom su reakcije na iskušenje koje prolazimo. Ljudski um je puno fleksibilniji nego što mi to mislimo. Imamo široku lepezu sagledavanja izazova i reakcija na njih. Na žalost, najčešće se primjenjuje bijeg, povlačenje u sebe i izgovor da nam je dana situacija previše stresna da bi se njome bavili. Jedna od isprika koje sam najčešće puta čula u svom terapeutskom radu je „ ne mogu “. Vaš um vam vjeruje. Ono što izgovarate, postaje vaša stvarnost. Uvjerenja su hrana jednako kao i obroci koje svakodnevno konzumiramo. Mislima se možemo nahraniti ili otrovati. Negativne misli, a posebno panika i strahovi koji nas posljednjih dana obuzimaju, pune krv adrenalinom, širi ga kroz srce i ispunjava destrukcijom.
Uklanjanje stresa povezanog s korona virusom velik je zadatak, ali njime se može i neophodno ga je potrebno kontrolirati u svrhu održavanja mentalnog zdravlja koje je direktno povezano sa kapacitetom našeg tijela da se bori s bolestima.
Naše misli i emocije mogu osnažiti ili oslabiti imunitet, a u biološkom smislu to izgleda ovako; ovisno o našoj reakciji na stresnu situaciju, stres aktivira štitne žlijezde koje izlučuju tiroksin i nadbubrežne žlijezde koje izlučuju adrenalin i kortizol. Pod njihovim utjecajem, metabolizam se ubrzava i u tijelu osjećamo hormonalne reakcije. Udaljavanjem od stresne situacije, žlijezde i živčani sustav prestaju intenzivno raditi i vraćaju se u ravnotežu, no ako se radi o kontinuiranom stresu, on će neminovno opteretiti i iscrpiti određene organe što uzrokuje padom imunološke sposobnosti organizma i potencijalno razvojem bolesti. To je jedan od razloga zbog kojeg isti virus nema jednako razornu snagu u svakom tijelu. Da bi se zadržala hormonalna ravnoteža, potrebno je izbjegavati i/ili se naučiti prilagoditi stresnim situacijama.
Korona je svima dala pune ruke posla, u prvi plan i najveći dio tereta u ovom je trenutku na medicinskoj struci. Cijelokupno medicinsko osoblje se nesebično izlaže opasnosti, velikoj iscrpljenosti i borbi za svaki udah svojih pacijenata. Medicina čini sve što je moguće da sačuva i povrati tjelesno zdravlje, a pri tome se premalo govori o potrebi da u trenutku globalnog stresa, gotovo jednaku pažnju počinjemo pridavati održavanjem mentalnog zdravlja koje je direktno povezano s imunitetom, odnosnom zdravljem. Dok jedni pucaju pod teretom želje da promijene i zaustave nevidljivog i izuzetno moćnog neprijatelja, s druge strane se nalaze neodgovorne mase koje niti u jednom trenutku nisu u sebi uspjeli probudili empatiju i odgovornost, ne prihvaćaju ni preporuke, ni molbe, ni upozorenja, pa ni sankcije, … Pitam se, što je to u ljudskoj naravi da se stavlja iznad prirode i da pomoć traži od drugih, ne razumijući da su nam izazovi dani da bi mijenjali sebe ?
Život je nepredvidljiv i često nam servira situacije koje su izvan naše kontrole. I ništa nije bez razloga. Ova pandemija, odvojila nas je od svega poznatog i dala nam novo ime. Nemojmo pokleknuti, već se ponosno izdignimo ispod tereta koji nam je dan. U povijesti ćemo ostati obilježeni kao Generacija 2019-NcOv. Postanite svjesni da više nikada ništa neće biti isto, ali ostavite prostor mogućnosti da u budućnosti bude bolje nego što je bilo. Podsjetimo se što su prave životne vrijednosti, plemenitost, poniznost, poslušnost, odricanje, zajedništvo … i ne zaboravite da ništa, nikada nije bez razloga.
Nensi Friszl Zečević, mag.psych.
