“Igra izvire iz djece kao vrelo iz brijega.” Miroslav Krleža
Igra je primarni način dječjeg istraživanja i otkrivanja svijeta, izuzetno je bitna jer pridonosi kognitivnom, tjelesnom i govornom razvoju, te društvenoj i emocionalnoj dobrobiti djece i mladih. Kroz igru djeca izražavaju svoju kreativnost, razvijaju maštu, samopouzdanje, nove vještine, motivaciju i koncentraciju, uče kako da se ponašaju, susreću se sa strpljenjem i samodisciplinom, postaju tolerantniji i shvaćaju potrebu dijeljenja i nesebičnog ponašanja.
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Potaknite djecu da što više koriste svoje ruke
Odvojite i zaštitite svoju djecu, koliko je moguće, od tehnoloških inovacija, pametnih telefona, tableta, dječjih filmova punih nasilja i potaknite ih da što više koriste svoje ruke i razvijaju finu motoriku, neka mijese tijesto, plastelin, koriste bojice, škare, ljepilo. Umjesto skupih didaktičkih igračaka možete koristiti šarene slamke i tjesteninu te tanku žicu na koju će nizati „perlice“. Plastične zdjelice će poslužiti za pretakanje tekućine, neka grade male kamene zidove i rukama na dvorištu tabaju svoje male staze i puteljke.
Potičite im maštu izmišljenim pričama i ohrabrite ih da smišljaju vlastite priče. Neka pjevaju, mirišu prirodu i otkrivaju boje, skakuću, hvataju ritam, opisuju okuse hrane i šire svoj vokabular. Dozvolite im da budu musavi i sretni, neopterećeni skupocjenom majicom ili cipelicama koje nisu za pijesak. Igra povećava tjelesnu aktivnost i uključuje dijete u interakciju s drugim osobama.
Najvažniji i najdraži dio djetinjstva
Kroz igru djeca istražuju svoje mogućnosti, strahove i ograničenja te razvijaju svoj mozak. Igra je savršen saveznik u razvoju novih kompetencija, suočavanju sa neslaganjem i prevladavanju sukoba.
Radost koju predstavlja igra je najvažniji i najdraži dio djetinjstva, nudeći djeci važne razvojne prednosti, a njihovim roditeljima mogućnost da u potpunosti surađuju sa svojim najmilijima, upoznaju ih i probude i u sebi istinsku slobodu i nesputanost, koju prirodno potiskujemo kroz odrastanje. Unatoč očite potrebe i koristi koje proizlaze iz igre za djecu, užurbani stil života, mnogobrojne izvanškolske aktivnosti, promjene u strukturi obitelji i prihvaćanje trendova koje nudi suvremena tehnologija, značajno je smanjeno vrijeme za slobodnu igru kod djece.
Igra kao priznato pravo djeteta
Igra je toliko važna za optimalan i jedinstven razvoj djeteta da ju je Visoko povjerenstvo za ljudska prava UN-a priznalo kao pravo svakog djeteta. Društvo u kojem živimo potrebno stalno podsjećati da je potrebno ulagati u prostore, sadržaje i programe koji će okupiti djecu i mlade osobe, organizirati aktivnosti za djecu s različitim temperamentom i osigurati im optimalni razvoj koji osigurava i našu budućnost kroz akademski, socijalno i emocionalno stabilnu i pravilno razvijenu djecu. Ali ipak, nedostatak sadržaja ne može i ne smije biti izgovor pojedincima koji su kroz roditeljsku ili starateljsku ulogu preuzeli obavezu brige oko djeteta – trebaju razumjeti kako su i naoko sporedne stvari poput igre dugoročno izuzetno bitne i čine važnu strukturu buduće, odrasle osobe.
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Napomena: tekst je izvorno objavljen u sklopu edukativne publikacije Izazovi odrastanja u izdanju Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a RH
