“Najbolji učitelji su oni koji vam pokazuju kamo da pogledate, ali vam neće reći što trebate vidjeti.”
Alexandra K. Trenfor
Osigurati svakom djetetu sve što mu je potrebno za rast i razvoj, to je odgovornost odraslih osoba, prvenstveno roditelja, skrbnika, a nadalje i stručnjaka i državnih institucija. Hrvatska je, od trenutka svoje neovisnosti, postala zemlja potpisnica Konvencije o pravima djeteta, te je preuzela odgovornost da će, u skladu sa svojim mogućnostima, podržati razvoj svakog djeteta i kroz njega je prenijela odgovornost svima nama da kroz pravilan pristup djeci mijenjamo svijet na bolje.
Zaštita djece u svijetu i u Hrvatskoj
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Konvencija je važan dokument koji govori o pravima koja imaju ulogu zaštititi svu djecu jednako, ali pisana riječ je pažljivo osmišljeno idealiziranje dok je realnost često puno grublja. Svakodnevno smo svjedoci situacija u kojima se uskraćuju prava djeci, djeca trpe nasilje, zlostavljanje, gladna su, iskorištavana i diskriminirana.
Konvencija govori o pravima koja imaju ulogu zaštiti svu djecu jednako, a cijeli dokument sa detaljno specificiranim pravima možete pronaći na internetskoj stranici: http://www.unicef.hr/konvencija-o-pravima-djeteta/
Prirodno je da volimo svoju djecu i djeca uglavnom vole svoje roditelje. U idealnim uvjetima, djeca su rezultat odluka odraslih, ona ne traže da budu rođena i dolaze na svijet kao djelomično racionalna bića koja, a da bi preživjeli i razvili se u odraslu osobu trebaju fizičku zaštitu i emocionalnu i mentalnu podršku.
Porazne statistike govore da u svijetu svakodnevno umire 16000 djece od bolesti koje su izlječive, Organizacija „Save the Children“ objavila je izvješće u kojem stoji da je 734 milijuna djece diljem svijeta prisiljeno raditi u ropskim uvjetima, prisiljeni su ratovati, stupati u prijevremene brakove, rađati djecu, biti bez doma ili zdravstvene zaštite, bez osiguranih osnovnih uvjeta za život i bez prava na školovanje. To je tako ako gledamo globalno.
Naš fokus su hrvatska djeca koja su po nedavno provedenim anketama između 172 zemlje zauzela 25 mjesto po kvaliteti zaštite. Međutim, po rezultatima epidemiološkog istraživanja rasprostranjenosti nasilja nad djecom u Republici Hrvatskoj, očevi i majke su najčešći počinitelji psihičke agresije, psihičkog zlostavljanja i tjelesnog kažnjavanja djece.
Jesmo li zadovoljni ili možemo li bolje?
Odrasli vole pisati pravila kojih se ne vole pridržavati. Uloga roditelja je podizanje osobe od bespomoćnog djeteta u samostalnu i neovisnu odraslu osobu. Ta obaveza uključuje maksimalnu posvećenost ulozi koja ne smije završiti prije nego što dijete postane sposobno za neovisno postojanje.
Normalno je da ponekad roditelj ne zna ili ne može adekvatno ispunjavati sve potrebe pa je tada potrebno potražiti nekoga tko je voljan i sposoban pomoći. Dakle, njihova temeljna odgovornost je to učiniti najbolje što mogu.
Nadalje, prirodna ovisnost djeteta o roditelju ne daje mu za pravo manipulaciju i kada je riječ o zaštiti djece, postavljam pitanje; „ Jesmo li zanemarili činjenicu da se i roditelj mora zaštititi ?“
Najbolja zaštita je naučiti djecu da se oko njihove ranjivosti i umilnog pogleda ne vrti cijeli svijet, da se racionalizira ispunjavanje mnogobrojnih želja i pravilno procijeni i izdvoje one čije ispunjenje neće biti dugoročno kontraproduktivno.
Dijete svakako duguje svojim roditeljima poštovanje i poslušnost, ali roditelj mora zaslužiti to poštovanje i poslušnost kroz pravilan odnos i određivanje razumnih i pravednih pravila. Ovdje želim naglasiti kako djeca nisu ulog i ne duguju roditeljima ni u kom smislu i ni u kom periodu života povrat troškova njihovog uzdržavanja, što ne znači da pravilno odgojeno dijete neće višestruko vratiti ulog kroz neprocjenjivu ljubav, brigu i samoinicijativnu pomoć u trenucima potrebe.
Život koji smo dali svom djetetu, ne posjedujemo, već sudjelujemo u njegovom kreiranju. Na žalost, najveći postotak obiteljskih sukoba proizlazi iz nemogućnosti definiranja prikladnog i neprikladnog ponašanja ili očekivanja, pretjerane ili premale kontrole, želje za umjerenosti ili potpune neumjerenosti. Postizanje skladnog odnosa prvenstveno je odgovornost roditelja, a moguć je uz racionalnost, pravednost, strpljenje i pravilno prosuđivanje.
Savjet roditeljima: Volite svoje dijete, provodite vrijeme s njim, pristupite mu sa poštivanjem. Svojim postupcima, odlukama i životnim stilom budite mu najbolji uzor, osigurajte mu čisto okruženje i zdrave obroke, obraćajte mu se riječima koje razumije i postavljajte zahtjeve koje je sposoban izvršavati. Naučite ga odgovornosti, učinite sve da se osjeća zaštićeno i sigurno, nagradite ga po zasluzi i nikada ne provodite kazne kroz fizičku bol ili psihičko zlostavljanje. Dozvolite mu da samo odabire (u situacijama u kojima je to prikladno), osigurajte mu prostor privatnosti i poštujte ga.
Savjet djeci: Poštujte i volite svoje roditelje, budite iskreni i podijelite sa roditeljima svoje brige, strahove i nesigurnost. Ispunjavajte svoje obaveze, pomozite u kućanskim poslovima, naučite preuzeti odgovornost za vlastite postupke i svoje ponašanje. Ne nanosite drugima bol (niti jednoj osobi i ni u kom smislu), budite hrabri, kreativni i znatiželjni, željni znanja i novih spoznaja.
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Napomena: tekst je izvorno objavljen u sklopu edukativne publikacije Izazovi odrastanja u izdanju Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a RH
Ilustrativna fotografija: Pixabay.com