„Adolescencija je period naglih promjena. Na primjer, između dvanaeste i sedamnaeste godine, roditelj ostari i do 20 godina“, Anon
Za mnoge roditelje, već i sam spomen puberteta izaziva osjećaj straha i panike. Približavajući se periodu koji se povezuje s razdobljem puberteta, postoji masovna sklonost stvaranju atmosfere da neminovno ulazimo u razdoblje nerazumijevanja, neslaganja, emocionalno nabijene komunikacije i prkosa. Očekujući najgore, analiziramo svaki signal i promjenu raspoloženja te stvaramo tenzije gdje im možda uopće nije mjesto.
Prijelaz iz dječje u odraslu dob
Utješna činjenica je da ulog koji smo nesebično predali kroz dotadašnji odnos i razvoj svog djeteta većina tinejdžera ne odbacuje kao svoju ranije stečenu vrijednost, način života, morala, pravila i vjerovanja. To ne znači da svojim pristupom i odgojem imamo mogućnost u potpunosti izbjeći promjene, ali u stvarnosti one su uglavnom puno manje bitne nego što im roditelj pridaje na važnosti. Vaše dijete će, osjećajući potrebu za individualnosti i iskorakom iz potpuno zaštićenog i kontroliranog perioda djetinjstva, možda naglo promijeniti stil odijevanja, način izražavanja, promijeniti slobodnu aktivnost, glazbeni ukus ili frizuru. Tinejdžer će si dozvoliti da glasno izrazi svoje loše raspoloženje ili neslaganje, moguće je da će poželjeti ispitivati granice dozvoljenog ponašanja, ali sve to je dio normalnog razdoblja adolescencije.
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Nemoguće je predvidjeti na koji način će se odvijati prijelaz našeg djeteta iz dječje u odraslu dob i premda neki tinejdžeri susreću ozbiljne teškoće, emocionalna turbulencija nije rutinska značajka adolescencije.
Za roditelja je važno razumjeti da je period adolescencije za mladu osobu konfuzija koju stvaraju novonastale emocije, a one su često povezane sa unutarnjim stresom stvorenim kroz socijalno očekivanje da se osoba, gotovo preko noći, odrekne djetinjastih načina ponašanja i doživljavanja, da u kratkom periodu razvije na posve drugačiji način, nove odnose s drugima te da preuzme veću odgovornost.
Osjećaj nesigurnosti i sumnja u svoje sposobnosti
Promjene i očekivanja nerijetko izazivaju osjećaj nesigurnosti i sumnju u svoje sposobnosti koja nerijetko dovodi do razočaranja. Osjećaji se konstantno mijenjaju jer pubertetske promjene utječu na adolescentovu sliku o sebi, raspoloženje i interakciju s roditeljima i vršnjacima. Neki od tih ishoda su reakcije na velike tjelesne i hormonalne promjene, spolno sazrijevanje, emocionalno stanje i socijalno ponašanje.
Ako se roditelj koncentrira na negativne aspekte promjena (koji se mogu, ali i ne moraju pojaviti), može propustiti jedinstvenu priliku da razdoblje izazova, kroz podršku i razumijevanje, pretvori u pozitivan razvoj mlade osobe sa dugoročno pozitivnim ishodima.
Biti roditelj adolescentu, gotovo je jednako veliki izazov kao biti adolescent
Ako smo od rane dobi poticali svoje dijete da osjeti samostalnost, samopouzdanje i neovisnost, to će uvelike ublažiti reakcije u periodu bioloških, fizičkih, psiholoških i bihevioralnih promjena. Biti roditelj adolescentu gotovo je jednako veliki izazov kao biti adolescent, koji prolazi period podvojenosti između potrebe za podrškom i sigurnosti i nove potrebe za nezavisnosti i slobodom.
Adolescent smatra da ga roditelj nasilno želi zadržati u dječjem dobu, ograničavajući mu slobodu i govoreći mu što i na koji način treba napraviti. Razdoblje adolescencije kod tinejdžera koji unutar obiteljskog okruženja osjeća privrženost, ima osjećaj za odgovornosti, svoje obaveze je naučio redovno ispunjavati, a slobodno vrijeme provodi u aktivnom socijalnom okruženju kroz razne aktivnosti ili je posvećen sportu, prolazi puno mirnije period adolescencije nego tinejdžer koji je izložen autoritativnoj roditeljskoj kontroli, gdje je u komunikaciji karakteristična strogoća i ozbiljnost, nametanje pravila, te nedostatak istinske bliskosti s roditeljima.
Jasna pravila i smjernice
Uspoređujući različite roditeljske stilove, pokazalo se da autoritativni stil roditeljstva kojim dominira ravnoteža emocionalnog prihvaćanja i jasno postavljanje strukture, rezultira najmanjim brojem problematičnih ishoda u adolescenciji. Roditeljima se savjetuje da sa djecom razvijaju odnos uz davanje jasnih pravila i smjernica, uvažavajući potrebe za određenim promjenama koje će mladima pružiti iskustvo kompetencije.
Ovdje je važno istaknuti da autoritativan stil uz emocionalnu doziranost i strogu roditeljsku kontrolu uz nametanje krutih pravila može dovesti do manje izraženog, problematičnog ponašanja adolescenta, ali dugoročne posljedice koje će pri tome adolescent razviti su nisko samopouzdanje i lošija slika koju tinejdžer u takvim trenucima stvara i usvaja o sebi.
Zdravi roditeljski pristup je onaj koji podržava samoinicijativu i potrebu za individualnosti tinejdžera, razumije i iskazuje iskrenu zainteresiranost, te zadržava aktivnu ulogu roditelja u životu djeteta, uz emocionalan, otvoren i blizak odnos u kojem je jasno definirano nepoželjno ponašanje i pružena čvrsta i jasna struktura za daljnji razvoj djeteta.
Adolescencija se ne bi trebala poistovjećivati isključivo sa periodom nerazumijevanja i konflikata u odnosima između roditelja i djeteta. To je period prilagodbe i uspostave nove ravnoteže u kojem je potrebno dozvoliti djetetu da istakne svoju individualnost i osobnost, zavoli svoje tijelo, prihvati različitost i razvije samopoštovanje. Adolescencija je izazovno ali i predivno doba odrastanja. Njen najveći izazov je na pravilan način napustiti sigurnost djetinjstva i preuzeti odgovornost odrasle osobe.
Piše: Nensi Friszl Zečević, mag. psych., Centar integrativne psihologije
Napomena: tekst je izvorno objavljen u sklopu edukativne publikacije Izazovi odrastanja u izdanju Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a RH
Ilustrativna fotografija: Pixabay.com
