Ako je istina da je ljubav slijepa, zašto su oči toliko važne u odnosima ? Kontakt očima je prva stepenica koja otvara vrata svih odnosa. Sjećamo se prvog pogleda, češće nego prvog poljupca. Pogled prodire duboko, zavodi, osvaja, odgaja, poziva ili odbija. Oči imaju svoju dubinu i toplinu, a pogled može biti tužan, uplašen, ljutit, tajanstven, zamišljen, nasmijan, stidljiv, koketirajući, sarkastičan ili iskren. Pogledom se možemo podrugivati ili diviti, iskazivati najdublje emocije, oči ispiremo suzama – jednako od smijeha kao i od tuge. Oko je jedan od najfascinantnijih organa, kojemu jednostavno ne posvećujemo dovoljno pažnje. Kroz oči, primamo 90 % informacija iz svog okruženja. Bez vida, razvijamo druga osjetila, ali koliko je – među nama onih koji imaju dar vida, i koji su svakodnevno svjesni da su povlašteni što mogu jutro prepoznati po svjetlosti, boje po svojim nazivima, a ne po opisima, oblike vidjeti i razumjeti bez opipa, .. (?) Ono što mnogi od nas uzimaju „zdravo za gotovo“, pravi je blagoslov na kojem bi mogli beskrajno zahvaljivati. Osoba koja vidi, ima priliku uživati u nevjerojatnih 10 milijuna nijansi različitih boja.
Proces vida započinje pretvarajući svjetlost u živčane impulse, odnosno refleksijom svjetlosti koja se odbija od objekta i putuje kroz optički sistem prema točki fokusa koja se nalazi na mrežnici. Mrežnica je smještena na stražnjem dijelu očne jabučice i sadrži stanice osjetljive na svjetlost, koje primaju slike iz vanjskog svijeta. Ono što promatramo, putem optičkog živca putuje do mozga.
Mnogi od nas su naučili uspješno kontrolirati svoje pokrete, riječi, uspješniji čak i misli – ali još uvijek nikome nije uspjelo kontrolirati veličinu svojih zjenica. Da li ste znali da nad zjenicama ne možemo uspostaviti kontrolu ? Strast, želja i sve što djeluje stimulirajuće, širi zjenice kako bi obuhvatile što više ugode, dok se u situacijama koje nam predstavljaju nelagodu, zjenice sužavaju kako bi nas zaštitile od širokog kuta gledanja u ono što nam ne odgovara. Zjenica reagira i na količinu svjetlosti i ona se, kao leća na fotoaparatu, automatski širi u mraku i sakuplja na svjetlu.
Dakle, govor tijela, na svjesnom nivou možemo naučiti uspješno kontrolirati, ali onaj prvi impuls dolazi kroz oči. Skrećemo pogled kada osjetimo nelagodu, kada moramo odgovoriti na neugodno pitanje ili kada smo prisutni u društvu u kojem je interakcija neugodna. U pozitivnom smislu, pogled nam omogućuje ostvariti pozitivnu, neverbalnu komunikaciju, popraviti narušen odnos, uspostaviti novi ili nagraditi sugovornika na ugodnom razgovoru.
Sve manje imamo vremena pogledati jedni druge u oči. Zaokupljeni smo računalima, tabletima i mobitelima, čiju svjetlost ne može zamijeniti običan sjaj u ljudskom oku. Kada bi se barem više gledali u oči ! Krajem ’80-tih godina prošlog tisućljeća, provedena su istraživanja u kojima je dokazano da je moguće, isključivo kontaktom očima, natjerati nepoznatu osobu da se zaljubi u vas (Kellerman, Lewis i Laird). U istraživanjima su spojili dva potpuna stranca, muškarca i ženu, koji su imali zadatak da na dvije minute, duboko gledaju u oči osobi koja je nasuprot njih. Činjenica je da je u nekim slučajevima, taj pogled bio dovoljan da se stvore strastveni osjećaji prema potpuno nepoznatoj osobi. Kontakt očima je izuzetno jak afrodizijak, kod izravnog pogleda u oči, tijelo počinje proizvoditi vezivni ili „ljubavni hormon“ oksitocin, koji se oslobađa tijekom duljeg kontakta s očima. To je isti hormon koji se oslobađa kada majke doje i gledaju u oči svoje dijete. To je hormon koji potiče u osobi osjećaj zaljubljenosti. U prosječnom razgovoru, svega 30 do 60 % vremena naš pogled je usmjeren prema očima osobe kojoj se obraćamo. Posebno zbunjuje činjenica da najmanje u oči gledamo, sebi bliske osobe.
U odnosima, napetosti postaju dio svakodnevnice, skloni smo sve više okretati leđa svojim sugovornicima, čak djeci ili partnerima. Pokušajte se prisjetiti kada ste poželjeli, svog loše raspoloženog partnera, koji prigovara i kritizira, pogledati duboko u oči da bi pokušali razumjeti kako se osjeća i koji je razlog njegove frustracije ? Umjesto da uzvratite istom mjerom i dozvolite da vas preplave negativne emocije, pokušajte razumjeti – dozvolite pogledu da vas vodi dublje od površne reakcije. Pogledom koji ne osuđuje već želi i pokušava razumjeti sugovornika, spontano i sigurno mijenjamo dinamiku odnosa. Ako su oči ogledalo duše, prisjetimo se svih svojih grubih, ljutih i osuđujućih pogleda i zapitajmo se, što se dešava u našim dubljim nivoima i koliko smo „crnila“ pospremili na nivou svoje duše ? Promijenimo li kut gledanja, pogledu ćemo vratiti neophodno potrebnu blagost. Gledajte jedni druge u oči bez osuđivanja ! To je konkretan i izuzetno snažan parametar koji produbljuje intimu i iscjeljuje odnose.
Nensi Friszl Zečević, mag.psych.
